U KIC-u “Budo Tomović” biće otvorena izložba crno-bijelih fotografija “Svijet u meni i oko mene, kroz otvorenu blendu” Katice Nišavić.
Izložbu će u ponedjeljak, 6.marta, u izložbenom holu KIC-a, u 19 sati otvoriti fotograf Dejan Kalezić i moći će da se pogleda do 16.marta.
Postavka obuhvata autorkine fotografije sa putovanja koje su napravljene u različitim vremenskim periodima i podnebljima, tokom nekoliko proteklih godina. Koliko radovi nose ime određenog stanja ili emocije, toliko predstavljaju i refleksiju unutrašnjeg stanja same autorke, kao i razvojni proces koji je prošla tokom putovanja, istražujući i upoznavajući različite kulture i običaje.
Katica Nišavić je rođena 1992. godine i živi u Podgorici. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka, a već godinama uporedo razvija talenat u oblasti fotografije. U Briselu je provela 2019. godinu u umjetničkoj rezidenciji “Destelheide” gdje je fotografisala umjetničke procese i sarađivala na različitim projektima. Osvajala je nagrade na foto konkursima, a njeni radovi više puta su bili izloženi na kolektivnim izložbama u Crnoj Gori, kao i van nje.
Crnogorska tradicija i duh prošlosti viđen okom umjetnika savremenog doba predstavljeni su izložbom ,,Crnogorski vladari kroz likovnu vizuru” u organizaciji Fondacije Sveti Petar Cetinjski, koja je sinoć otvorena pred brojnim posjetiocima u izložbenom holu KIC-a ,,Budo Tomović”, suorganizatora događaja.
Oko 40 portreta skoro svih vladara Crne Gore, počev od arhonta Petra preko vladara iz četiri crnogorske dinastije – Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića i Petrovića, prenijeto je na slikarska platna čiji su autori akademski slikari, studenti, naivci, samouki slikari, studenti amateri i ljubitelji slikarske umjetnosti iz čitave Crne Gore.
Ističući da je prošlost dimenzija sadašnjosti, izložbu je zvanično otvorila prof. dr Sonja Tomović Šundić napominjući da ovo nije samo likovna izložba vec susret duhovnosti istorije, kulture, identiteta i ljubavi jednog naroda. Ona je skrenula pažnju na ulogu vizuelne kulture kao svjedočanstva jednog naroda, navodeći da kroz ovu izložbu vidimo kakav je eho istorijske uloge ovih vladara i kakav su utisak pronijeli kroz vrijeme, te kako su likovanjaci formom, tonom i kolorom zabilježili njihove fizionomije.
,,Plemiće,vladare, misionare, duhovnike pjesnike vidimo okom umjetnika. Imamo priliku da osjetimo energiju vladara i dinastija, da ih oživimo u našoj svijesti, i to daje jednu potpuno novu dimenziju sintezi prošlosti i budućnosti’’, kazala je Tomović Šundić.
U ime domaćina izložbe, direktorica KIC-a mr Snežana Burzan Vuksanović podsjetila je prisutne na ono što je zapisano u knjigama davnim– da su u našoj „Crnoj Gori helenski i rimski Bogovi stanovali. Da se ođe Jupiter odmarao kad je gigante pobijedio, a i da je Neptun svoje vjetrove krotio. O taj naš kamen je Mars svoj mač oštrio. Odavde su Bogovi na Olimp otišli”.
Uz zahvalnost Fondaciji ,,Sveti Petar Cetinjski’’ što je upravo KIC prepoznala kao mjesto održavanja ove prestižne izložbe, dodala je da je veoma ponosna što će vodeća gradska institucija kulture do kraja januara ugostiti ovu izložbu te što će portreti naših vladara krasiti naš izložbeno – galerijski prostor koji dnevno posjeti više stotina ljudi svih generacija’’.
U ime organizatora, Fondacije Sveti Petar Cetinjski, direktor dr Srđa Martinović kazao je da kroz ovu izložbu govore vjekovi, a umjetnici nas vode kroz galeriju vladara predstavljajuci ih onako kako su ih oni doživjeli. On je dodao da je ova izložba dio velikog projekta koji treba da se nastavi, jer kroz umjetnost, prošlost nastavlja da živi.
,,Nastojali smo da ovom izložbom uvažimo umjetničke slobode i rezone ali i ispratimo važne istorijske trenutke. Upravo zato, Fondacija izrazava duboko poštovanje radu umjetnika i njihovom izrazu. Ovaj hod kroz vladarsku promenadu prikazuje tradiciju i kulturu u njihovoj neraskidivosti, a kroz susret proslog i savremenog dokučićemo pažnju i mlađih generacija’’, zaključio je Martinović.
Otvaranje izložbe muzički je upotpunila jedna od najmlađih balkanskih magistrica umjetnosti na harmonici Amela Frljučkić koja je izvela tradicionalnu kompoziciju ,,Primorkinja konja jaše’’ u sopstvenom aranžmanu.
Izložbena postavka biće otvorena za posjetioce do 30. januara
U organizaciji Fondacije “Sveti Petar Cetinjski” i Kulturno – informativnog centra “Budo Tomović” biće otvorena izložba slika “Vladari Crne Gore u likovnoj vizuri” u utorak, 17.januara, u izložbenom holu, u 18 sati.
Izložbu će otvoriti prof.dr Sonja Tomović Šundić, a na otvaranju obratiće se i predsjednik Fondacije “Sveti Petar Cetinjski” dr Srđa Martinović i direktorica KIC-a Snežana Burzan Vuksanović. U muzičkom dijelu nastupiće harmonikašica Amela Frljučkić.
Postavku čini oko 40 portreta vladara Crne Gore urađenih od slikara različitih profila – akademskih slikara, studenata, naivaca, samoukih slikara, amatera i mladih ljubitelja slikarske umjetnosti.
Naslikani su skoro svi vladari Crne Gore, počev od arhonta Petra, preko vladara iz sve četiri velike crnogorske dinastije – Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića i Petrović – Njegoš. Poseban izazov bili su likovi vladara za koje nije bilo likovnih, foto, grafičkih, ili slikarskih rješenja.
Putopisna izložba umjetničkih fotografija iz deset zemalja Dalekog istoka pod nazivom ”Čovjek na istoku”, autora Hadisa Medenčevića iz Praga biće otvorena u utorak, 25.oktobra, u izložbenom holu KIC-a “Budo Tomović” u 19 sati.
Izložbu će, u prisustvu autora, otvoriti zamjenica ambasadorke Republike Češke Petra Ali Dolakova i direktorica KIC-a Snežana Burzan Vuksanović.
Izložba „Čovjek na istoku“ je fotografska priča o razlikama i sličnostima ljudi na istoku, praćenim od Rusije, Kirgistana, Kine, Vijetnama, Kambodže, Hong Konga, Malezije pa sve do dalekog Japana, Sjeverne i Južne Koreje. Svoje traganje i upoznavanje, zabilježio je vlastitim fotografskim stilom. Za Crnu Goru ga vežu mnoga prijateljstva, ali i gostovanja prijatelja iz Kolašinskog pozorišta u Pragu. Hadisu fotografija nije profesija, ali je velika ljubav i želja zabilježiti svijet oko sebe. Nakon studija elektrotehnike u Sarajevu 1992.godine novo životno odredište mu postaje Prag. Iako je po prirodi posla kojim se bavi, više usmjeren na informatiku i tehniku, kroz fotografiju istražuje čovjeka, njegovo mjesto i interakciju sa okolinom, arhitekturom i prirodom. Hadis je apsolvent praške Škole kreativne fotografije. Za svoje radove dobio je značajna priznanja, imao je niz zapaženih izložbi, a njegove fotografije su korištene kao ilustracija brojnih knjiga i reporterskih izvještaja.
“Živimo u vremenu otuđenja i devalvacije duhovnih vrijednosti. To je ono što mi smeta kod modernog evropskog čovjeka. Tehnološka superiornost i konzumni način života potisnuli su ono suštinsko, što karakteriše čovjeka, njegovu svijest o pripadnosti porodici, prijateljima, društvu, planeti, svemiru… Nekada je Diogen hodao Atenom sa svijećom usred bijela dana govoreći “tražim čovjeka”. Ja sam umjesto svijeće uzeo ruksak, foto aparat i planinarsku opremu i krenuo put istoka. Ne znam da li sam ga zaista našao, ali sam kroz to traženje drugog i drugačijeg došao do spoznaje da smo u onom iskonskom ljudskom smislu svi vrlo slični, ako ne i identični. Obični mali čovjek, sa svim svojim radostima, tugama i čežnjama otvorio mi je oči, ali i inspirisao da tražim dalje.” Hadis Medenčević
U organizaciji Kulturno – informativnog centra “Budo Tomović” biće otvorena izložba slika Angeline Đoković Janjušević pod nazivom “Put”.
Izložbu će u petak, 14.oktobra u izložbenom holu KIC-a, u 19 sati otvoriti pisac i dramaturg Obrad Nenezić.
“Slikarka Angelina Janjušević je duže od dvije decenije prisutna na našoj likovnoj sceni. Svojim prepoznatljivim stilom „čistom i jasnom formom“ na svojim platnima, primaoce svoje umjetničke poruke usmjerava prema dubini i širini života, slikajući poznate i nepoznate (realne i izmaštane) predjele, moguće i nemoguće stvari i događaje. Suočavajući se sa ogromnim prostorima nesvejsnog i iracionalnog u sebi, i svijetu koji je okružuje, kroz svoj umjetnički izraz, Angelina teži da sve krajnosti u sebi sastavi kako treba, da izbjegne šavove na svom umjetničkom biću, da se sabere i nađe ono što joj pripada kao čovjeku, kao umjetniku i kao ženi. Zalazeći u polje zamišljene slobode, u kojoj je sve dozvoljeno i koja nas zanosi nekom nestvarnom ljepotom, a koju slika upečatljivim slojevima ljubičaste i mistične nade, ona nam kroz ogoljene, eterične i neimenovane, često zgrčene i savijene, ženske likove, koji su projekcija i njenoga unutrašnjeg ja, kao i konje u galopu, usmjerene prema nekoj nevidljivoj tački iza onoga koji gleda sliku, svjedoči da je čovjek svuda pomalo stranac, nikada dovoljno svoj i dovoljno dovršen, uvijek na putu…” Vera Knežević, istoričar umjetnosti
Angelina Đoković Janjušević je rođena 1963. godine u Nikšiću. Završila je Nastavnički fakultet – odsjek za likovno vaspitanje i Fakultet umjetnosti – Specijalista teorije moderne i savremene umjetnosti. Radi kao profesor likovne kulture u Nikšiću. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Do sada je imala niz uspješnih samostalnih izložbi, a učestvovala je i u okviru nekoliko značajnih kolektivnih izložbi.
U organizaciji Kulturno – informativnog centra “Budo Tomović” biće otvorena izložba radova Milene Vukčević pod nazivom „Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet (V.P.Dis)“. Izložbu će u petak, 15.aprila u izložbenom holu u 19 sati otvoriti direktorica KIC-a Snežana Burzan Vuksanović.
Milena Vukčević je rođena 1994.godine u Podgorici. Diplomirani je inženjer elektrotehnike. Živi i radi u Podgorici.
Pored svojih poslovnih obaveza, trenutno pohađa magistarske studije na Univerzitetu u Beogradu i bavi se naučno istraživačkim radom iz oblasti elektrotehnike. Slikarstvo joj je druga ljubav od koje ne odustaje godinama i trudi se da na taj način da svoj mali doprinos kulturi, koja je po njenom mišljenju nažalost malo diskriminisana i kojoj treba da se pruži više pažnje, a sve u cilju podizanja kolektivne svijesti društva. Ovom izložbom se po drugi put predstavlja publici u Podgorici.
Prva izložba pod nazivom „Tren“ je predstavljena publici 2019.godine u KIC-u „Budo Tomović“. „Ideja same izložbe jeste žena u pravom smislu te riječi. Stih čuvenog pjesnika moderne Vladislava Petkovića Disa „Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet“ predstavlja ultimativni vid izražavanja energije i emocije ženskog bića kroz pokret i siluete. Žensko tijelo je dar od Boga koje na najljepši način može slikovito predstaviti svoju energiju i osjećanja, jer svako ovozemaljsko biće ima svoju energiju koja ga čini autentičnim i sve opipljivo i neopipljivo je u biti energija koja nas okružuje. Zato svi mi možemo reći da smo jedinstvena bića sa svim svojim vrlinama i manama.“ autorka Milena Vukčević
Najvažniji aspekt ove izložbe i najznačajniji fakt koji upotpunjuje svu ovu priču jeste humanitarni karakter izložbe. Prateći okolnosti u posljednje vrijeme, odlučeno je da se prilikom otvaranja izložbe 15.04. u 19h u KIC-u Budo Tomović istovremeno organizuje donatorsko veče u saradnji sa fondacijom BUDI HUMAN na način što je pokrenuta prodaja radova sa ove izložbe, pri čemu će na večeri otvaranja biti postavljena donatorska kutija u izložbenom holu.
Svaki rad ima simboličnu cijenu po 30 eura i posjetilac ima priliku da isto veče otkupi rad i direktno donira sredstva za potrebe izlečenja naše djece kojima je to prijeko potrebno. Prvobitna ideja je bila da se sredstva doniraju za Feđu Alkovića, ali kako je za potrebe njegovog liječenja prikupljeno i više nego dovoljno, sredstva će preko fondacije Budi Human biti preusmjerena za potrebe izlečenja drugog djeteta. Pokažimo još jednom da smo složni za našu djecu, kad je i najvažnije.Postavka će moći da se pogleda do 26.aprila.
U izložbenom holu KIC-a „Budo Tomović“ 15.marta biće otvorena izložba radova „Let me out“ (Klementina) autorke Ane Šćekić.
Izložbu će u 19:30 otvoriti istoričarka umjetnosti Ana Ivanović i moći će da se pogleda do 30.marta.
„Usljed dugog razmišljanja i procesa realizacije umjetničkog opusa čiji je sadržaj angažovan u društveno – socijalnom smislu, ponovo su se otrgle intimne predstave i doživljaji za koje sam smatrala da sam ih se oslobodila u procesu introspekcije, a tokom rada nije bilo teško shvatiti da su oni dio mene i da zapravo ne želim da ih pustim da odu, već sam njihovo prisustvo spoznala kao neminovno i da im dajem priliku da žive, rastu i udobno se smjeste u mojoj svijesti i da se oglase kad god to požele. Stoga usred stvaranja bitnog ciklusa radova, nastaju i ove nebitne djevojčice, nebitne lutke, nebitne fotografije iz svakodnevnog života, porodičnih albuma, jednog dragog bića koje nedostaje; fotografije crteža koji su izletjeli iz mog organizma prilikom snažne psihotične epizode, koje sam nastavljala da razrađujem godinama i koje sam konačno nakon toliko vremena sabrala u Dnevnik psihoanalitičkih crteža. Ove zabilješke/fotografije sam putem Foto transfera prenosila na platna, na kojima sam slikala djevojčicu, krilato stvorenje okrenuto mrtvim lutkama i žene u ludačkoj košulji koja želi da izađe iz sebe, da izađe napolje, da otpusti nagomilanu patnju, i na kraju da se integriše u društvo. Crteži iz Dnevnika nastajali su u periodima mentalnog, gotovo hipnotičkog „boravka“ u djetinjstvu, a neke od njih simbolično sam iskoristila za slike velikog formata. Slike pričaju priču o strahu koji izaziva inhibiciju u mnogim segmentima: socijalna izolovanost, emocionalna nestabilnost, nepovjerenje, nesigurnost, kompleks niže vrijednosti, nedostatak samopouzdanja… Obrađivanje važne tematike koja me zanima već dugi niz godina, opet je prekinulo introspektivno putovanje, ali ovog puta zrelije i sagledano iz perspektive sadašnjeg trenutka.“ autorka Ana ŠćekićAna Šćekić je rođena u Podgorici 1983. godine. Diplomirala je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju (BA-2007.god, Spec. Art-2008.godine) u klasi prof.mr Branislava Sekulića. Dobitnica je dvije godišnje nagrade Fakulteta likovnih umjetnosti; za slobodni crtež (2006) i za slikarstvo (2008), kao i nagrade zajedno od najuspješnijih samostalnih izlaganja u 2018.godini u okviru projekta Dosije Umetnik- Kreativna fabrika, u Beogradu. Učesnik je mnogobrojnih kolektivnih izložbi, art simpozijuma, umjetničkih kolonija, art kampova i autor samostalnih projekata. Do sada je imala niz samostalnih izložbi, a učestvovala je i na mnogobrojnim art simpozijumima i rezidencijama u Crnoj Gori, Srbiji, BiH, Makedoniji, Sloveniji, Austriji, Mađarskoj, Hrvatskoj, Rusiji i Francuskoj. Objavljene reprodukcije: “Dva čovjeka” – Vernissage, Austrija i “Jedan dan u azilu Agnes”- časopis “Psihijatrija”, Crna Gora. Veliki je pobornik Art brut umjetnosti koja predstavlja umjetnost marginalizovanih grupa i stavlja akcenat na spontanost i iskrenost u radu, zanemarujući time pravila i dogme umjetničkih škola… Svojim stvaralaštvom naglašava odgovornost umjetnika koji treba da reaguje na socijalnu tematiku u našem društvu, kao i činjenicu da ne smijemo zatvarati oči pred određenim fenomenološkim pojavama kojima se, između ostalog bavi u svom radu već dugi niz godina; stoga umjetnost ima najveću odgovornost da ih prepoznaje, da na njih reaguje, izražava bunt, opominje, apeluje, liječi i kritikuje.
Fenomeni prisutni u ciklusima radova jesu: određeni psihološki poremećaji, mučna mentalna stanja, samopovrjeđivanje, suicid, svi oblici zlostavljanja i nasilja, anksioznost, depresija, psihoze, strahovi itd.
Samostalnom izložbom grafika pod nazivom “Stvaranje tišine” predstaviće se podgoričkoj publici umjetnica mr Ana Lompar. Postavku će u ponedjeljak, 28.februara, u izložbenom holu Kulturno – informativnog centra “Budo Tomović” u 19 sati otvoriti slikar Branko Mrdak. U muzičko dijelu nastupiće violinistkinja Ines Lompar.
“Mišljenje, izražavanje i duševna sloboda, sastavni su činioci stvaralačke Iikovne fizionomije i neizostavna tekovina našeg društvenog života. Želja da se samoizražavamo, nadograđujemo i percipiramo kao likovni stvaraoci, proizilazi iz potrebe da se otrgnemo konvencionalno-kolektivnoj svijesti i na taj način damo svoj doprinos oslobađanju ličnog i imanentnog u svim sferama društveno mogućeg. Opažajnim iskustvom, dugotrajnim opservacijama na polju grafičke umjetnosti, sloboda je našla svoj iskaz i na mom grafičkom otisku doživjela izražajnu ekstazu. Kao grafički predstavnici, njeni uživaoci i pobornici, obavezani smo da svojim radom, istraživanjem i nadogradnjom u svim segmentima grafičke umjetnosti istrajemo u naporu za njenom potrebom. Jer, ma koliko se umjetnost mijenjala, grafika će uvijek ostati u svojoj osobenosti jedistvena, originalna i zasnovana na tradicionalnosti. Kao takva, meni najbliskija Iikovna predstava, otkriva putem grafičkog otiska dio moje ličnosti i na najiskreniji način preuzima ulogu introspekcije. Otiskom bilježim sopstvene misaone doživljaje, otiskujem sjećanja i pravim veze Iikovnog, imaginarnog i literarnog. Jedan ovako značajan proces ima jasnu namjeru, da se nadograđuje i razvija nove likovne diskurse. Misaone, likovne i literarne sadržaje pretočiti u grafičku cjelinu, grafičkim otiskom predstaviti rezultate navedenog. Emocije, sjećanja, stavovi, stremljenja, posvete… nalaze se na ovim otiscima, ostaju dio mog života i uvijek se rado vraćam svakom. Jer grafika je duševna poezija, list koji gradi tako značajnu knjigu.” mr Ana Lompar
Ana Lompar je 2021. magistrirala na Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje, odsjek Grafika, pod mentorstvom prof.mr Anke Burić. Bila je 2007. godine stipendista za učešće na likovnoj koloniji “Anderson Ranch Art Center” u Aspenu, u Sjedinjenim Američkim Državama, a godinu ranije stipendista za semestar u “School art Contemporary Art” u Pont Avenu u Francuskoj. Osnovne akademske studije na studentskom programu Grafika završila je 2008. na Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje, pod mentorstvom prof. Jakova Đuričića.
Prva samostalna izložba slika Ane Šofranac pod nazivom “Slike jedne Ane” biće otvorena u izložbenom holu Kulturno – informativnog centra “Budo Tomović”. Izložbu će u četvrtak, 17.feburara u 19 sati otvoriti kustos Snežana Ivović i moći će da se pogleda do 23.februara.
Ana Šofranac je rođena 1989.godine na Cetinju gdje je završila osnovnu i srednju turističku školu.
Diplomirala je na fakultetu za turizam u Baru. Živi i radi na Cetinju. “Ana Šofranac je sklonost ka ljepoti slikanja osjetila veoma rano, još u đačkim danima. Iako je svoj profesionalni put usmjerila u drugom pravcu, svijet boja bio je i ostao njena velika ljubav. U procesu, kontinuiranog druženja sa slikarskim kistom, od uzdržanih početnih opipavanja sopstvenih mogućnosti, istrajnošću i vjerom u sebe, Ana se hrabro i odvažno, autodidaktičnom upornošću upustila u čarobni i primamljivi svijet slikarstva. Rezultat tog predanog rada je njena prva samostalna izložba. Teme Aninog interesovanja su različite i permanentno se proširuju.
Na ovoj izložbi zastupljeni su svi segmenti njenih tematskih preokupacija pejzaži, mrtve prirode, cvijeće, figuracije. Koristeći raznovrsne tehnike podjednako uspješno eksperimentiše uljem, akrilikom, temperom, pastelom. Na Aninim slikama boja je osnovni plastični element, a saobrazno njenim unutrašnjim izražajnim potrebama, varira i njen intenzitet i kvalitet. Na pojedinim slikama, egzotičnih predjela i starih arhitektonskih cjelina, ona intenzivno blista u zvučnim i svježim lazurima žute, zelene, plave. Vješto izbjegavajući zamke monohromije unosi kontrapunktove jarkihkontrasta crvene i zelene boje. Na drugim radovima isprobava bojene odnose tamne palete kroz probranu gradaciju pretežno zelenih i braon tonova. Koristeći klasičan slikarski pristup, vodeći se svojom čistom, iskrenom i nesputanom emocijom, suptilnim osjećajem za ljepotu malih stvari i intimnih životnih trenutaka, većina njenih slika emanira sjećanje spokoja i bezbrižnih djetinjih snova. One, kao i što ih i naslovi određuju, nose nostalgičnu notu iz djetinjstva. Sjećanja na toplinu seoskog ambijenta gdje je često boravila, ljepotu starinskog posuđa i namještaja, požutjele fotografije, tajanstvo polupraznih kofera, kitnjasti cvjetni servisi, zauvjek su ostala zapretena u toplom kutku Anine duše. Ta sjećanja, daleka ali ipak jasna, obavijena aurom mistike i melanholije, iskristalisala su se kao primaran i neiscrpan izvor inspiracije, kao polazište i ishodište njenog kreativnog rada. Ana ih na svojim slikama materijalizuje kroz skrovite prizore, koje utonule u harmoničnu atmosferu mira i svečane tišine, emaniraju prolaznost. No ipak, iz tih dalekih i usnulih sjećanja prodire trag svjetlosti koja nas kao simboličan vjesnik, upozorava na trag ljudskog prisustva, na nove početke i životne radosti.” kustos Snežana Ivović
