INTERVJU sa Direktoricom Snežanom Burzan: UZ OTKUCAJE SRCA KULTURE GRADA…

Autorka : Sanja Radusinović, Portal Culture Corner

Titograd u kojem sam rođena polako nestaje…Tek poneki obris, ulica, ćoškovi koji su izbjegli novogradnju…Pamtim neka kredom ispisana imena koje ni kiša nije mogla da spere. Pamtim upakovana očekivanja i male čežnje koje su upila stabla sad već nestalog drveća u Hercegovačkoj ulici. Pamtim uživanje u igri i bezbrižnost zbog umrljane i prašnjave odjeće…

Pamtim svijet lutki kojem sam hrlila od sreće, ruku pod ruku sa mojom starijom sestrom, a koji me je prenosio sa scene u maštu koja je rasla baš tu…na osnovama bajki i priča koje sam prije spavanja dobijala na dar od mojih najbližih. Sestra mi je otvorila vrata tadašnjeg Doma omladine a sadašnjeg Kulturno-informativnog centra Budo Tomović, na čemu sam joj zahvalna od srca. Zdanje mog djetinjstva i mladosti koje je ostalo i traje…da me podsjeti i na sve one gimnazijske dane kada sam bila ponosna što sam u prilici da budem dio neobične energije koju emituju glumci dolazeći na probe praćeni muzikom iz obližnje muzičke škole Vasa Pavić…Dom koji mi se, kako bi rekao Stiven King, dogodio poput puti ili boje očiju…A ja sam samo jedna od mnogih koji se tako osjećaju. U prilog tome govori i divna atmosfera, čiji sam dio bila 17. decembra, sa Svečane akademije Sempre Iuvenis povodom 50 godina postojanja i uspješnog rada KIC-a Budo Tomović. Brojni posjetioci su istakli da je KIC stub umjetničkog identiteta i kulturna kapija Podgorice, izvor nadahnuća za podgoričku mladost…stjecište umjetnika.

Nakon oficijalnih govora predsjednika Skupštine grada Podgorice, Đorđija Suhiha, i direktorice KIC-a, Snežane Burzan, uručene su jubilarne KIC nagrade (KIC SRCE SKULPTURA koju je od crvenog kamena, specijalno za ovu svečanost kreirao Marko Petrović Njegoš, magistar vajarstva) najzaslužnijim koji su, kako je tom prilikom istaknuto, afirmisali imidž institucije svojim stvaralačkim duhom i kreativnošću – posthumno Džoniju Hodžiću, Momiru Matoviću, Slobodanu Milatoviću, Nikici Raičeviću, Maji Popović i Šukriji Žutom Serhatliću.

Program je nastavljen predstavljanjem KIC monografije – SEMPER IUVENIS u kojem su učešće uzeli Snežana Burzan, Nada Bukilić, Suzana Pajović, Jovanka Kovačević Đuranović, Zuvdija Hodžić i Branko Baletić, razgovarajući sa moderatorkom, Elidom Korać, o KIC-u nekada i sada.

Naš KIC Budo Tomović u srijedu, 30. decembra slavi svoj 50-ti rođendan što je, između ostalog, i povod mog razgovora sa energičnom, drugačijom, autentičnom Snežanom Burzan, direktoricom pomenutog srca kulture Podgorice. Prije godinu dana je po drugi put imenovana za direktoricu ustanove koja je za taj period organizovala 300 programa propraćenih od strane 35 hiljada posjetilaca…a sa svega 40 hiljada eura budžeta.

CC: Kreativnost u svim svojim oblicima postaje motor ekonomskog rasta najrazvijenijih zemalja. U svijetu se prepoznaje njen značaj i nužnost razvoja kreativnih ekonomija. Sudeći po novcu koji se u našoj zemlji izdvaja za umjetnost i kulturu, rekla bih da smo sredina koja na njih upravo gleda kao na trošak, a ne kao na osnovu ekonomskog razvoja. Uprkos tome, uspjeli ste sa svojim timom da organizujete veliki broj programa koji uključuju i 50 premijernih. Kako se boriti u takvim uslovima?

SB: Dobra volja i ljubav prema onome šta radite najmoćnije su “oružje” na koje se uvijek oslanjam, ali i na tim ljudi sa kojima uspijevam da i, u nekad nemogućim uslovima, ostvarim planirano i neplanirano. Činjenica je da je broj programa na ovogodišnjem nivou bio u nesrazmjeri sa budžetom kojim smo raspolagali. Vi ste pomenuli 50 premijernih programa, a ja bih dodala i 25 koncertnih programa, 26 filmskih večeri, i u okviru toga 15 prepoznatljivih ciklusa filmova, 22 gostujuće predstave, desetak izložbi… Te činjenice govore da se vrlo uspješno (poslovno) borimo i istrajavamo u svojoj kulturnoj misiji, želeći da publici svih generacija ponudimo kvalitetne, raznovrsne programe. Svaki gledalac koji zadovoljan izađe iz naših sala, svaka pohvala sa te strane za nas je samo po sebi dovoljna nagrada. Moram dodati da su česte i javne pohvale KIC-a kako na Facebook stranicama i drugim društvenim medijima, sajtovima, ali i u direktnoj komunikaciji sa građanima, medijima i slično.

CC: Konfučije je svojom rečenicom, da kada čovjek pronađe posao koji voli neće morati da radi nijedan u životu, htio da ukaže da je ljubav prema pozivu naš najveći pokretač i da predstavlja naše najveće zadovoljstvo. Zbog energije koju dajete ovom poslu a koja se prepoznaje i u saradnji i realizaciji ideja sa brojnim ambasadama, nevladinim organizacijama, domaćim i inostranim kulturnim centrima, ustanovama i umjetnicima, može se zaključiti da uživate… Ipak, ovdje bih opet dodirnula drugu stranu medalje i pitala Vas šta osim manjka finansijskih sredstava uspijeva da naruši ovu harmoniju?

SB: Novac jeste često uzrok problema i nelagoda, ali ono što dodatno onemogućava da zaista nesmetano radite i realizujete svoje planove, jeste nedostatak razumijevanja od onih koji bi trebalo da imaju sluha upravo za kulturu i razvoj institucija kulture u gradu i državi. Neću nikog imenovati ni prozivati ali ukoliko se grad i država hvale poslenicima kulture i sporta kao najboljim izvoznim proizvodom i najboljim crnogorskim ambasadorima onda bi ukupna pažnja društva trebalo da je značajno veća. Takođe, poznata crnogorska sujeta izražena je i u kulturi, a zbog glasina, tračeva i pogrešno interpretiranih poruka ponekad vas, ni krive ni dužne, tjeraju da se preispitujete, bezrazložno, i prebirate po glavi da li ste baš sve napravili kako bi trebalo. Kada na primjer dajete svoj maksimum, i više od toga, a vidite da se to ne cijeni onoliko koliko i kako bi trebalo, i to narušava harmoniju. Srećom mnogo je više lijepih dana, razgovora, ostvarenja želja i planova u mom aktualnom poslu, pa i nakon više od 20 godina rada i ovaj posao u KIC-u obavljam sa istinskom posvećenošću, profesionalnošću, sa zadovoljstvom i radošću.

CC: Kada pomislim na prepreke koje se u životu svima nama dese, ne mogu da se ne sjetim riječi Leonarda da Vinčija koji je ukazivao da prepreke ne mogu da ga slome. Tvrdio je da svaka prepreka proizvodi snažnu odluku i da se ne predomišlja onaj ko se vodi zvijezdama. Vi mi upravo djelujete kao neko ko ne dozvoljava da ga prepreke slome. Koje su onda, shodno da Vinčijevim riječima, bile vaše snažne odluke?

SB: Lijepo je to Leonardo rekao. Moja zvijezda vodilja sazdana je od puno ljubavi, dobrog vaspitanja i etičkih pravila, prvo, iz roditeljskog doma, potom od dobre titogradske i beogradske energije iz školskih i studentskih dana. Moja zvijezda se profesionalno kali više od 20 godina na radnim mjestima u crnogorskim medijima – Radio i Televizija Crne Gore, Radio Gorica, Radio Jugoslavija, YU radio, Pobjeda, preko poslova u odnosima sa javnošću u kabinetima – gradonačelnika Podgorice, predśednika Skupštine Crne Gore, direktora NTO CG, BBM-a, do današnjeg mjesta direktorice jedne od najvoljenijih i najproduktivnijih institucija kulture u državi. Nekoliko puta sam dobila otkaz, nekoliko puta sam ga ja dala. Bez svađa i galama, uvijek. Nikada nijesam umjela niti pravila selfmarketing od tih događaja. Nikada nijesam ni umjela a ni htjela da naplatim svoju višedecenijsku građansku borbu za nezavisnu demokratsku državu Crnu Goru. (Borba još uvijek traje…) Danas ne želim da učestvujem u utakmici na temu: Ko je veći Crnogorac/Crnogorka? Za mene je to neupitno! Rado parafraziram Kenedija da bi uvijek trebalo da se pitamo šta mi možemo da uradimo za državu (a ne ona za nas). Za Crnu Goru sve, Crnu Goru nizašto!

CC: Kada smo se upoznale, rekla sam Vam da ste nama, predstavnicima Culture Corner tima, bili reper onda i kada se nismo bavili ovim poslom. Istakla sam da ste nam još svojim prvim mandatom direktora KIC-a pokazali i dokazali da stvari mogu da se mijenjaju na bolje i da ako počnu da odustaju ljudi poput Vas, šta onda da radimo mi koji tek počinjemo da se nosimo sa izazovima. Šta je najvažnije što čovjek koji želi da se razvije u ovoj oblasti mora da zna?

SB: Najprije, hvala Vam na tako divnim riječima. Lijepo je znati da put kojim idete priziva i druge…Svi smo različiti i različito se nosimo sa izazovima, ali ne zaboravimo nikad da je čovjek, prvo ljudsko biće a potom sve ostalo. Dakle ne zaboravite nikad na ljudskost.

Drugo, usavršavajte se konstantno. Pratite zbivanja u oblasti koja vas interesuje. Morate biti informisani, a bogami i više znati od “običnih smrtnika” ukoliko želite da vladate u nekoj oblasti.

Treće, upoznajte ljude, umjetnike, stičite kontakte, veze, zapisujte ili memorišite brojeve telefona, mejlove, rođendane…Nikada ne znate kuda će vas život ponijeti, kada će vam biti potreban nečiji kontakt, kada ćete vi biti spona među ljudima…

Intervju u cjelini možete pročitati na http://www.culture-corner.me/rijeci.php?id=11

Sanja Radusinović, Portal Culture Corner